Autor: Lejla Softić, dipl.oec. ¹ 

"Novcem se ne može kupiti vječnost, ali se može kupiti određeni stupanj sigurnosti."
_{- P. Cornwell}

Ukoliko koristite kredite, kao jedan od mogućih načina finansiranja Vaših potreba, tada je potrebno znati namjenu za koju se kredit koristi. Ukoliko se kredit koristi prvenstveno za zadovoljavanje potrošačkih navika, a ne za investiranje u nabavku npr. stambenog prostora/nekretnine, tada korisnik kredita može doći  eventualno i u situaciju da razmišlja o mogućnostima reprogramiranja kredita.

Kredit¹  je novčani dužničko-vjerovnički odnos u kojem vjerovnik kredita (obično banka) ustupa pravo korištenja određenog iznosa novčanih sredstava dužniku (debitoru) na ugovoreno vrijeme i uz ugovorene uvjete povrata.

Sama riječ kredit dolazi od francuskog, njemačkog i talijanskog jezika, a iz latinskog dolazi samo značenje, što znači; ono što je povjereno, zajam.

Reprogramiranje² (engl. rescheduling, njem. Reprogrammierung) je postupak produljivanja roka otplate kredita.

Obvezno se o tome mora postići dogovor s vjerovnikom. Poslu reprogramiranja u pravilu se pristupa onda kad je dužnik nesposoban da vrati kredit ili bi mu vraćanje kredita znatno otežalo položaj.


Međutim, može se reprogram provesti i iz nekih drugih poslovnih interesa bilo davaoca bilo primaoca kredita.   

Koji  mogu biti razlozi „za“ reprogramiranje kredita?

1. Smanjenje trenutnog iznosa otplate – rate kredita.
2. Povećanje troškova za ostale finansijske izdatke npr. režijski troškovi ili drugi vidovi ulaganja.
3. Smanjenje trenutnih prihoda ili mjesečnih primanja.
4. Promjena strukture finansijskih ulaganja: npr. smanjenje rate kredita – povećanje polise životnog osiguranja.
5. Povećanje potreba za drugim vidovima izmirenja dospjelih finansijskih obaveza.Itd.

Koji mogu biti razlozi „protiv“ reprogramiranja kredita?

1. Povećanjem perioda otplate, povećava se i iznos kamate – troškova za kredit.
2. Reprogramiranje kredita može izgledati kao „brzo rješenje“ trenutnih finansijskih obaveza.
3. Dodatno produženje otplate i povećanje iznosa kredita, u slučaju kada se reprogramom želi zamjeniti postojeći kredit - za uvećani kredit, u dužem vremenskom periodu.
4. Nastavak potrošnje koja nema karakter planirane investicije.
5. Reprogram kredita se vrši „po navici“ ili uslijed postojanja potrošačkih navika koje su sezonskog karaktera. Itd.

Konkretan primjer  za prezentiranje „za i protiv“ reprogramiranja kredita je slijedeći:

Ukoliko se kredit koristi za npr. kupovinu stana/kuće, ali pri tome korisnik kredita želi da finansijski zadrži istovjetne potrošačke navike npr. putovanja u inostranstvo i sl.,  tada reprogram kredita može izgledati kao logičan nastavak potrošačke potrošnje, uz zadržavanje životnog stila koji je prakticiran prije npr. kupovine stana/kuće na kredit. 

Međutim, ukoliko se reprogramiranje trenutnog kredita vrši kako bi se npr. dio rate kredita preusmjerio u npr. kupovinu polise životnog osiguranja ili drugi oblik investiranja npr. kupovinu poslovnog prostora, tada reprogram kredita može imati i druge elemente svoje svrsishodnosti, a ne isključivo potrošačku komponentu.

Odluka o reprogramu kredita je novi način na koji korisnik kredita želi da koristi, trenutno raspoloživi budžet, u narednom vremenkom periodu.
Ukoliko je to potrebno učiniti zato jer je došlo do smanjenja trenutnih mjesečnih primanja, onda je neophodno izvršiti i umanjenja ostalih troškova u kućnom budžetu, a ne samo umanjenje iznosa mjesečne otplate kredita.

Svrha reprogramiranja kredita jeste „olakšanje“ izvršavanja trenutnih finansijskih obaveza, ali to ne mora biti i jedino rješenje. Alternativno rješenje može biti i nastojanje da se ostvare dodatne uštede u trenutnom kućnom budžetu, uz zadržavanje istog iznosa otplate trenutnog kredita: npr. godišnji odmor ne mora biti putovanje u inostranstvo, nego kvalitetan boravak u porodičnom/domaćem okruženju.

Da li će korisnik kredita pristupiti procesu reprogramiranja kredita, zavisi prije svega od potrošačkih navika, ali i navika da se štedi odnosno da se odloži potrošnja kako bi se pravovremeno izmirile ugovorene finansijske obaveze.

Osnovne preporuke prije i nakon donošenja odluke o reprogramiranju kredita su:

1. Razmislite o vlastitim finansijskim ciljevima i zabilježite sve razloge „za i protiv“ donošenja odluke o reprogramiranju kredita.
2. Izvršite razmatranje i drugih opcija za rješenje trenutnih finansijskih obaveza.
3. Postavite nove finansijske parametre: na koji način ćete, u narednom periodu, svrsishodnije koristiti kreditna sredstva i raspoloživi kućni budžet.
4. U trenutnom budžetu odredite mjesečne limite za:  otplatu postojećih finansijskih obaveza, za nova zaduženja i za reprogramirane finansijske obaveze.
5. Pridržavajte se postavljenih finansijskih ciljeva izvršenog reprogramiranja kredita ili smanjenja ostalih finansijskih izdataka.

Ukoliko je reprogramiranje kredita način na koji ne možete da uskladite trenutna finansijska primanja sa željenim stilom i načinom života, potrebno je da razmislite zašto se dodatno želite zadužiti?  

Zaduženje donosi i određene finansijske obaveze. Možda je Vaša odluka da želite platiti kamate za kredit kako bi ste imali sve što Vam je potrebno za životni stil koji prakticirate. Međutim, dugoročno posmatrano reprogramiranje kredita ne bi trebalo da bude Vaše trajno opredjeljenje ili navika da „pomjerate“ rokove za izvršavanje dospjelih finansijskih obaveza. 
Trenutno finansijsko „olakšanje“ može biti kratkoročno isplativo rješenje, ali ne i dugoročna navika da se jedan kredit zamjeni na novim - uvećanim kreditom, a kako bi se sve  što je „potrebno“ nabavilo danas i odmah.
Nekada je odgođena potrošnja prihvatljivije rješenje.

Zato je potrebno da prilikom reprogramiranja kredita, ukoliko je to potrebno, razmislite i o načinu na koji želite da obezbjedite Vašu buduću finansijsku sigurnost. Kratkoročno i dugoročno. 

[1] SoftConsulting s.p. Tuzla,Trg slobode 16 ( BIT Centar), 750000 Tuzla, e-mail: [email protected]

_{[2] Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Kredit}   

_{[3] Izvor: http://limun.hr/main.aspx?id=10185&Page=}